Kraj XX. kongresa KPK (The closing of the XX Congress of the CCP) Published by Index.hr on 24 October 2022 as "Analitičari za Index o drami na kineskom kongresu: Gubi li Hrvatska rijetki kontakt s Kinom?" (Analysts for Index on China Congress drama: Does Croatia lose a rare contact with China?)
October 24, 2022Comments by Ivica Bakota and Zvonimir Stopić; article by Petar Stošić
Glavna vijest iz Pekinga ovog vikenda bilo je zatvaranje XX. kongresa Komunističke partije Kine (KPK) s kojim je došla objava izbora novih članova Centralnog komiteta, članova Stalnog vijeća Politbiroa, te potvrđivanje Xi Jingpinga za glavnog tajnika KPK-a te predsjednika Središnje vojne komisije. Centralni komitet predstavlja dvjestotinjak članova najvišeg partijskog i državnog rukovodstva iz kojeg će se u narednim danima i mjesecima formirati članovi svih važnijih odbora i ureda partijske središnjice, među ostalim i članovi Politbiroa te članovi njegovog Stalnog vijeća. Politbiro je uže vijeće Centralnog komiteta sastavljeno od 24 člana (prethodno je bilo 25) zaduženo za nadgledanje izvršavanja odredbi Centralnog komiteta između sjednica Centralnog komiteta. Stalno vijeće Politbiroa nastavlja sadržavati 7 članova, uvjetno je usporedivo s najužim vladinim kabinetom parlamentarnih sustava, najviša je institucija odlučivanja unutar kineske partije, slijedno tome i unutar kineske države.
Bakota:
Glavna vijest koja je u subotu odjeknula svjetskim medijima bila je izostanak dvojice članova, „devetnaestoga“ Stalnog vijeća s nove liste članova CK KPK. Prvi je Li Keqiang, kineski premijer, odnosno, predsjednik Državnog vijeća od 2013. g., dok je drugi Wang Yang, vicepremijer te predsjednik Političko-savjetodavne konferencije kineskog naroda, tj. neslužbeno „gornjeg doma“ kineskog parlamenta (ili kineske verzije SSRNJ-a, ako bismo tražili najbliži jugoslavenski ekvivalent). Za razliku od drugih odlazećih „devetnaestaša“, obojica su prema uredbi o političkom umirovljenju donesenoj iz vremena Deng Xiaopinga još uvijek „ispod crte“, tj. mlađi su od 68 godina te su mogli biti birani za nove članove rukovodstva.
Bakota:
Rano umirovljenje ove dvojice je protumačeno iznenađenjem jer su posljednjih mjeseci oboje, poglavito Li Keqiang, figurirali kao značajni izazivači Xijeve „frakcije“ unutar komiteta. Prema predviđanjima (zapravo više klađenjima) koja su cirkulirala u javnosti od kraja kolovoza, odlučna bitka za ravnotežu snaga unutar komiteta trebao se odigrati upravo između Xija, predvodnika tzv. frakcije „prijestolonasljednika“, i Lija najistaknutijeg predstavnika frakcije proizašle iz institucija Kineske komunističke mladeži. Smatralo se da će ovogodišnji kongres obuzdati rastući autoritet Xijeve linije, iznjedriti kompromis dviju strana oko preraspodjele najviših funkcija, pa čak jednovremeno, da će se „Li uspeti (na poziciju gl. tajnika), a Xi (izaći) van“. U tom smislu, mnogi mediji su fiksirali navodnu predincidentnu razmjenu riječi između Xija i Hu Jintaoa, bivšeg predsjednika i navodno jednog od rodonačelnika „skojevske“ frakcije, na zatvaranju kongresa kao indikativnu za „dramatično iznenađenje“ subotnjom odlukom. Iz svega se dade zaključiti kako glasine koje su podizale prašinu „na krivom mjestu“ nisu ništa drugo do glasine, a dramatika koja se aludirala tenzijama među dvjema glavnim frakcijama unutar komiteta prenaglašenom. Daleko od toga da natjecateljska i izazivačka neizvjesnost nije pratila ovaj izrazito kompetitivan izborni proces, no ovim „iznenađenjem“ čini se upitnim pojednostavljivati kinesku „igru prijestolja“ na dva „bloka“ kadrovskih, ideoloških i političkih frakcija.
Bakota:
Jasno je da je svim ovim promjenama, u što je uključeno imenovanje novih članove Stalnog vijeća Politbiroa objavljenog u nedjelju, Xi Jinping „raščistio“ mjesta za dovođenje ljudi koji uživanju njegovo osobno povjerenje, otvorio prostor za pomlađivanje najvišeg partijskog rukovodstva čiji je gotovo kroničan problem bila relativna starost njezinih članova. Ostaje za vidjeti hoće li ovakva situacija rezultirati snažnijom konsolidacijom Xijevog vodstva koja bi trebala biti potvrđena novim imenovanjima u narednim mjesecima. Ipak, ne treba smetnuti s uma da ravnotežu snaga i mišljenja unutar budućeg Politbiroa i Stalnog vijeća treba gledati u fluidnijem i inkluzivinijem smislu od dosadašnje „frakcijske“ perspektive.
Bakota:
Za nas u Hrvatskoj ova promjena unutar kineskog rukovodstva očekivano se ne bi trebala posebno odraziti na bilateralne odnose, političku i gospodarsku suradnju. Slijedimo li logiku „osobne diplomacije“, može se pretpostaviti kako odlaskom Li Keqianga s čelnih funkcija kineske države hrvatska vlada „gubi“ rijetki kontakt ostvaren s najužim kineskim rukovodstvo. Podsjetimo, kineski premijer Li Keqiang je posjetio Hrvatsku prilikom održavanja Summita suradnje Kine sa zemaljama središnje i istočne Europe organiziranom u Dubrovniku u travnju 2019.g. Prethodno je hrvatski premijer Plenković imao susret s Lijem u Pekingu. Na ovogodišnjem svečanom otvorenju Pelješkog mosta Li Keqiang je poslao pozdravni govor, a spekuliralo se o njegovom osobnom dolasku na otvorenje da nije pandemijska situacija otklonila tu mogućnost. Također, možemo spomenuti i određeni kontakt s kineskom vice-premijerkom Sun Chunlan koja je posjetila Hrvatsku, a koja uskoro ide u političku mirovinu. Ipak, treba reći da njihovim odlaskom Hrvatska ništa ne „gubi“ u komunikaciji s Kinom. Ovim kongresom je potvrđena linija otvaranja i ekspanzivnog odnosa prema suradnji sa svijetom, uključujući, među ostalim, i Hrvatsku. Predstoji upoznavanje s novim čelnicima na kineskoj strani koji će sasvim vjerovatno odgovoriti kontinuitetom i daljnim razvojem bilateralne gospodarske i političke suradnje.
Stopić:
Medijska popraćenost ovog XX. kongresa KPK-a na Zapadu je uistinu ogromna, najveća do sada. Kongresi koji su prethodili ovom bili su neusporedivo slabije popraćeni i prethodno najavljivani, pri čemu su se ispratila jedino zbivanja na samom vrhu, tj. ona vezana uz promjenu najviših partijskih i državnih funkcija. Novost je što je ove godine Zapad, zbog uopće većeg fokusa na Kinu koji se pojavio s Donaldom Trumpom, puno pažljivije ispratio sve ove promjene, kao i najave istih, što je onda rezultiralo preuveličavanjem važnosti nekih događaja i procesa. „Incident“ s Huom je vjerojatno primjer tako nečeg. Naime neobičnih situacija je bilo i ranije, te zapravo i ne treba čuditi da u jednoj ovako velikoj „predstavi“ sve ne prođe onako kako je prethodno sigurno bilo pomno isplanirano. Pogotovo ne u okruženju za koje se zna da ga prati čitav svijet. U pamćenju, primjerice, ostaje drijemanje Hua Guofenga, KPK-ovog glavnog tajnika koji je vodstvo preuzeo nakon Mao Zedonga, tijekom XVII. kongresa. U nedjelju su kineski mediji nespretne poteze 79-godišnjeg Hu Jintaoa obrazložili zdravstvenim poteškoćama, za što nema previše razloga vjerovati da uistinu i nije tako. Ono što je svakako važno za primijetiti jest da su doprinosi Hu Jintaove administracije, tj. „Perspektiva znanstvenog razvoja“ bez ikakve promjene posve normalno ostali dio razvojne teorije socijalizma s kineskim karakteristikama, a koju uz Huov doprinos još čine „marksizam-lenjinizam“, „misao Mao Zedonga“, „Deng Xiaopingova teorija“, Jiang Zeminova „Teorija tri predstavljanja“ te „Misao Xi Jinpinga o socijalizmu s kineskim karakteristikama u novoj eri“. Završni izvještaj XIX. Centralnog komiteta, prihvaćen u subotu, upravo je to pokazao.
Stopić:
Kada se promjene u Stalnom vijeću Politbiroa predstavljene na ovom XX. kongresu usporede s onima koje su se zbivale tijekom prijašnjih kongresa, one zapravo uopće ne izlaze iz okvira „normalnih“ smjena. KPK-ove kongrese, tj. kadrovske promjene koje oni uvijek nose, članovi KPK-a vide kao priliku za ispoljavanje svojih ambicija koje se zbivaju na gotovo svim razinama. Nikada ne smijemo zaboraviti da KPK ima preko 90 milijuna članova, od kojih mnogi žele biti što više prisutni u donošenju važnih odluka. Kako gledamo prema vrhu, pritisak, a tako i politička borba, je veća. S druge strane, posve je normalno da se s vrha na niže želi učvrstiti kontrola vlasti podržavanjem „odanijih“ kadrova. Gledajući malo kako su izgledali prethodni (post-Dengovi) kongresi, vidjet ćemo da je sličnih, čak i „dramatičnijih“ smjena bilo i ranije. U prosjeku se 3-4 člana zamijene tijekom svakog kongresa, pri čemu je broj članova Stalnog vijeća varirao između 5 i 8. Na prethodna dva, primjerice, bili su zamijenjeni svi članovi izuzev Xi Jinpinga i Li Keqianga. Najveća smjena bila je možda ona kada je Hu Jintao preuzeo KPK od Jiang Zemina 2002 g. (XVI. kongres) i kada su bili zamijenjeni svi prethodni članovi. Međutim, treba naglasiti da praktički niti jedna smjena koja su se bez obzira na razlog zbivala u Stalnom vijeću Politbiroa nakon smrti Mao Zedonga te posredne velike „čistke radikala“, što su upravo Hua Guofeng i Deng Xiaoping pomogli unaprijediti, više nije imala oblik velikih ideoloških partijskih obračuna koji su završavali eliminacijom iz članstva KPK-a. Iznimka je bio Zhou Yongkang koji je 2014. g. smijenjen i izbačen iz KPK-a zbog korupcije. Čitava poanta ovih smjena, čemu KPK teži, ipak je prirodne političke naravi, a koja uključuje ambicije, kalkulacije, natjecanje, raznoliko rivalstvo, učvršćivanje vlasti i sl.
Stopić:
Xijev ponovni izbor na funkcije glavnog tajnika KPK-a te čelne osobe Središnje vojne komisije nije došlo kao nikakvo iznenađenje. Zapadni mediji ovako nešto proglašavaju „bespresedanskim“, uspoređujući Xija s Mao Zedongom. To tako možda i može izgledati kada slijepo povlače usporedbe između funkcija. Međutim, Mao Zedongova Kina i današnja Kina vrlo su različite i uopće nije dobro povlačiti ove paralele. Neke strukturne i operativne razlike, kao i društvene i ekonomske promjene koje su sve to pratile, su i veće od onih koje primjerice možemo potegnuti između Hrvatske danas i Jugoslavije. Uopće pojam „najmoćnije“ osobe u povijesti NR Kine ili KPK-a je teško definirati, jer svatko od prijašnjih kineskih čelnika spada u potpuno drugačiji politički kontekst. Maovo vrijeme je bilo iznimno zahtjevno i promjenjivo, te njegov utjecaj i moć nisu uvijek bili isti. Deng nije obnašao nikakvu funkciju osim predsjednika Središnje vojne komisije, pa je opet preko 25 godina, bez obzira na starost, bio nedodirljivo najutjecajnija politička ličnost Kine. Političke okolnosti unutar kojih su Jiang Zemin i Hu Jintao obnašali najvišu partijsku funkciju, pri čemu su obojica proizašla iz Dengovog kruga, bile su značajno drugačije od prethodnih, te su na neki način i proizvele težnju da se povrati čvrstina i jedinstvo KPK-a kojem sada svjedočimo pod Xijem. Kada pogledamo ukupnost promjena u kineskom partijskom i državnom vrhu „presedane“ možemo pronaći svugdje. Tu zapravo i leži ključ funkcioniranja KPK-a: prilagodba datim okolnostima, kako onim unutrašnjim, tako i vanjskim. U budućnosti ćemo mi Zapadu ponovno sasvim sigurno svjedočiti novim „šokantnim presedanima“, dok će KPK na promjene koje sama bude stvarala gledati kao na „razvojni kontinuitet“, kako političkog upravljanja, a tako i „socijalizma s kineskim karakteristikama“, a koji će se odražavati na razvojno usmjerenje Kine. Na kraju čitave priče, najvažnije je to što se ovim kongresom nisu najavile nikakve drastične promjene po pitanju budućeg usmjerenja Kine, o čemu se do sada najmanje pisalo. Čvrst fokus je i dalje ostao na unutrašnjem razvitku, ali koji se ne smije odvijati bez aktivnog odnosa Kine sa svijetom, što je neopisivo važno za budućnost svih. Čak i veći naglasak nego ranije je stavljen na ulogu koju Kina treba igrati u ostvarenju svjetskog mira, tj. u poticanju globalizacije, multilaterizma i općenitom djelovanju temeljenom na pet principa miroljubive koegzistencije.
U svakom slučaju, dobro je da pomnije gledamo i pratimo što se u Kini zbiva. Jedino tako možemo razumjeti ovakav složeni politički model promjene unutar kojeg imaju utjecaja na čitav svijet.