Nakon „Dvaju zasjedanja“ - glavne „vanjske“ poruke Published by Net.hr on 17 March 2023 as “Analitičar "raskrinkao" ključne poruke govora jednog od najmoćnijih vladara na svijetu: Treba li Zapad strahovati?” (The analyst “unraveled” the key messages of the speech of one of the most powerful rulers in the world: should the West be afraid?)
March 17, 2023Comment by Ivica Bakota; article by Maja Mahovlić
4. ožujka započelo je redovno godišnje zasjedanje svekineskog Nacionalnog kongresa (NPC) i Savjetodavne konferencije (CPPCC), dviju krovnih zakonodavnih institucija Narodne Republike Kine. Iako ovaj u prosjeku dvotjedni događaj još nije službeno završio, s 12. ožujkom glavna izvješća i imenovanja su već objelodanjena i pažnja kineske i svjetske javnosti ide ka rezimiranju glavnih promjena. Ovogodišnja „dva zasjedanja“ obilježavaju završetak zakonski ograničenog petogodišnjeg, odnosno, desetogodišnjeg mandata članova Državnog vijeća i drugih visokih državnih službenika, izbor novih članova, te potvrđivanje administrativnih izmjena razgraničenja funkcija državnih i partijskih upravnih tijela odobrenih na 20. kongresu KPK.
Najveća medijska pažnja je bila posvećena novim imenovanjima, a kao najvažnija je bila potvrda trećeg predsjedničkog mandata Xi Jinpingu te potvrđivanje Li Qianga, dosadašnjeg partijskog „šefa“ u Šangaju, kao nasljednika Li Keqianga na funkciji premijera. Iako međunarodna prepoznatljivost drugih novoizabranih kadrova naglo jenjava, spomenimo i imenovanje Han Zhenga, bivšeg člana Stalnog vijeća na mjesto podpredsjednika države; Zhao Lejija, bivšeg predsjednika Disciplinske komisije i sadašnjeg člana Stalnog vijeća, za „predsjednika parlamenta“ (NPC); Wang Huninga, „glavnog ideologa“, također člana Stalnog vijeća na poziciju šefa „gornjeg doma parlamenta“ (CPPCC). Ime s kojim ćemo se češće sretati je svježe izabrani ministar vanjskih poslova Qin Gang čije imenovanje na gotovo ex officio poziciju državnog vijećnika (grubo usporedivo s našom pozicijom podpredsjednika vlade) dovršava glavnu smjenu unutar kineske diplomacije. Sve u svemu, nema velikih iznenađenja, hibridna verzija ionako neformalnoga, tzv. dengovskog naputka o kadrovskim izmjenama i obveznom umirovljenju nastavlja funkcionirati onako kako je najavljeno 20. kongresom KPK-a u listopadu prošle godine.
Radno izvješće odlazećeg premijera Li Keqianga na početku zasjedanja Kongresa daje „izvršni sažetak“ glavnih pitanja dvaju zasjedanja. Izvješće spominje predpandemijske i pandemijske uspjehe i izazove vlade u proteklom petogodišnjem razdoblju te trasira neke od najvažnijih planova za tekuću godinu. S obzirom da se radi o „prijestupnom“ zasjedanju neka očekivanja su tražila naznake dugoročnijih planova kineskog društvenog i gospodarskog razvoja. Unatoč tome, zbog očitog izostanka obuhvatnijih planova hvatanja u koštac s demografskim padom, izazova u trgovačkom zaoštravanju s SAD-om, rastućim dugom lokalnih i provincijskih jedinica vlasti i globalnih izazova općenito, može se reći da je trasiranje planova ostalo omeđeno u kratkoročnom okviru, bez nekog pouzdanog uvida u naredno petogodišnje ili čak desetogodišnje razdoblje. Oprezna je tako i najznačajnija brojka izvješća, tj. službena projekcija kineskog gospodarskog rasta na „oko 5%“, koja označava znakovito poboljšanje u odnosu na prošlogodišnji rast od 3% (i kumulativni rast od oko 4.5% u protekle tri godine) te stabilnu obećavajuću prognozu za nastavak postpandemijskog otvaranja kineskog gospodarstva, ali i suzdržan optimizam nakon korekcije prošlogodišnje prognoze rasta.
Od ostalih bitnih brojki ističe se najava otvaranja 12 milijuna novih radnih mjesta za problem urbane nezaposlenosti i kontrola rasta potrošačkih cijena do 3% kao odgovor na rastuću inflaciju. Povećanje izdvajanja za obranu iznosi 7.1% (naspram 6.8% u prošloj godini) što je dio dugogodišnjeg rasta vojnog proračuna i „integriranja strateških kapaciteta“ Narodno-osobodilačke vojske, napose mornarice, da može parirati izazovima u Istočnokineskom i Južnokineskom moru. Ni ovaj izdatak ne premašuje puno umjerena očekivanja, pogotovo usporedimo li neke ranije strmoglave kalkulacije o dvoznamenkastom rastu, no rastući kontinuitet ide u prilog bojazni većeg sigurnosnog zaoštravanja u zapadnopacifičkom području.
Da se ova temeljna neizvjesnost reflektira na gospodarsko i društveno planiranje svjedoči i najava centraliziranog regulatornog mehanizma nadzora financijske imovine (ukupne vrijednosti oko 400 trilijuna RMB, tj. oko 50 milijardi EUR) koji bi upozoravali na rizike u suočavanju s tehnološkim, trgovačkim ratom sa SAD-om. U smjeru adaptibilnosti za slučaj raznih „crnih labudova“ koje mogu pogoditi gospodarstvo u globalnom razdvajanju ide i „metazakon“, tj. Zakon o zakonodavstvu koji nadregulira djelovanje zakonodavnih institucija te plan reformi Državnog vijeća, čime se daje veća izvršna ekspeditivnost partijskim tijelima uprave.
Izvjesnost konsolidacije Xijevog vodstva, bez bitnih iznenađenja u glavnim državničkim imenovanjima, u stranim izvještavanjima je kontrastirana sa neizvjesnošću kineskog sigurnosnog okruženja i očekivanih izazova „zečjeg“ skoka postpandemijskog gospodarstva, održavanja politike zajedničkog prosperiteta i smanjivanja društvene nejednakosti. Ne čudi stoga da je poduži referat koji je kineski predsjednik Xi Jinping na otvaranju sjednice Kongresa u medijma uglavnom sažet na „signal“ koji Peking šalje SAD-u optužujući je za obuzdavanje Kine preko prekidanja proizvodnih lanaca, friend-shoringa, histerije oko metereoloških balona, itd. U svijetlu ove činjenice, Xi je upozorio da će se rizici i izazovi s kojima se Kina suočava "samo povećavati i postajati sve teži".
Ipak, usprkos pritiscima gospodarskog razdvajanja na globalnoj razini, Kina će, kako je najavio, nastaviti s mjerama privlačenja stranog ulaganja, otvaranja domaćeg tržišta stranim kompanijama i poboljšavanja njihovog pristupa kineskom uslužnom i digitalnom sektoru. Na ovom planu, vlada je istaknula da će nastaviti s proaktivnim i otvorenim pristupom prema gospodarskoj i trgovačkoj suradnji sa svijetom. Slično i na unutarnjem planu, usprkos raširenim sumnjama o pokušaju provođenja „putinovske“ kontrolirane denacionalizacije visokog kapitala koje su pratile vijesti o navodno misterioznim nestancima nekolicine milijardera, Xi je na sastanku s predstavnicima privatnog sektora potvrdio njihovu temeljnu ulogu u održavanju kineskog rasta, ali ih je pozvao na dijeljenje „odgovornosti prema društvu kroz (vlastito) bogaćenje“.
Od značajnijih vanjskopolitičkih poruka istaknimo nastavak podrške za „visoko-kvalitetnu suradnju“ pod inicijativom Pojas i put, te postizanju „dijeljenog (zajedničkog) rasta kroz suradnju i dogovaranje i poštivanje međunarodnih normi i tržišnih principa“. Kina će nastaviti provoditi „diplomaciju velike sile s kineskim karakteristikama“ te nastaviti s značajnom i konstruktivnom ulogom u „jačanju međunarodne suradnje u borbi protiv pandemije, rješavanju globalnih izazova i regionalnih žarišta, te davati važan doprinos globalnom miru i razvoju.“
U vezi „unutarkineskih“ pitanja usvojena su izvješća koja na nekontroverzan način ponavljaju ranije stavove istaknute, među ostalim, i na 20. kongresu. Uz potvrdu principa „jedne zemlje, dva sustava“ za Hong Kong i Macao te čvrstog protivljenja bilo kakvom separatizmu i stranom miješanju u pitanje Tajvana, potvrđen je stav kineske vlade o odgovornoj samoupravi dviju kineskih posebnih administrativnih regija te promicanju mirnog ujedinjenja i razvoju gospodarske i kulturne suradnje „među tjesnacem“.
U skladu s tim, te kao značajna međunarodna poruka iz radnog izvješća, Kina će nastaviti slijediti neovisnu i miroljubivu vanjsku politiku, biti predana razvoju prijateljstva i nastavku strategije otvorenosti za suradnju koja počiva na zajedničkoj dobrobiti te dosljedno podržavati očuvanje svjetskog mira, globalnog razvoja i održavanje stabilnosti postojećeg međunarodnog poretka. Obnova diplomatskih odnosa između Irana i Saudijske Arabije koja se posredstvom Kine dogodila u vrijeme dvaju zasjedanja daje savršeni tajming za ovaj kineski stav, a dodatno i zbog toga što uspješna medijacijska uloga u ovom „malenom hladnom ratu“ dovodi u pitanje (zapadnjačko) jednostrano odbacivanje medijacijske uloge Kine u „novom hladnom ratu“ (kineskih „12 točaka“ za političko rješenje ukrajinske krize krajem veljače).
Onkraj „papirnatog“ očitovanja službenih zapisa sjednica, tu je upečatljiv bio i „debitantski“ nastup ministra vanjskih poslova, državnog vijećnika i bivšeg veleposlanika u Washingtonu, Qin Ganga. Naglašavajući da široki spektar trenutnih globalnih gospodarskih i geopolitičkih kriza proizlaze iz američke nedosljednosti i oscilacija u pogledu održavanja globalne stabilnosti, upozorio je da su kineski diplomati primorani "plesati s vukovima", tj. prihvaćati igru nepotrebnog dizanja tenzija oko mnogih bilateralnih pitanja. Pozivanjem Washingtona da „stavi kočnicu“ na česte (medijski) prenapuhane eskalacije zaoštravanja, arbitrarnim uplivom „javne diplomacije“ u sigurnosna pitanja, Peking je izrazio zainteresiranost za trajnim ugrađivanjem „termostatske“ funkcije u strateškom komuniciranju između Pekinga i Washingtona, tj. podsjetnik na dogovor koji su Xi i Biden postigli na Baliju krajem prošle godine. Imenovanje Qin Ganga na ministarsku funkciju i skrajnjivanje nekih „vukova“ u kineskoj diplomaciji je, uostalom, i sugeriralo na ovakav korak koji u učestalim incidentima, poput onoga s obaranjem metereoloških balona, biva manje vidljiv drugoj strani.
Qinova poruka o odbacivanju ukrajinskog scenarija hladnoratovskog zaoštravanja u zapadno-pacifičkoj regiji sažima zapravo glavne neizvjesnosti ovogodišnjih dvaju zasjedanja i temeljne dvojbe u projiciranju manje suzdržanog i dugoročnijeg plana kineskog društvenog i gospodarskog razvoja. Plesanje s vukovima se tako možda čini i kao američka strategija obuzdavanja horizonta dugoročnosti koji je Kina do sada imala u planiranju vlastitog razvoja.
